Nakon što je Ured visokog predstavnika (OHR) javno potvrdio da je predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto prekršila zakon odbijajući u zakonskom roku imenovati novog ministra sigurnosti, sve je jasnije da se pred očima javnosti odvija opasna praksa institucionalne erozije.
O tome, ali i o dubljoj pozadini političkih igara koje sprovodi HDZ, govori Zlatan Begić – profesor ustavnog prava i zastupnik u Parlamentu BiH. U razgovoru za „Slobodnu Bosnu“, Begić ističe da se više ne radi o pukim administrativnim greškama, već o sistemskom rušenju ustavnog poretka.
“To je udar na pravni sistem BiH”, kaže Begić, koji je ranije podnio krivičnu prijavu protiv Krišto zbog imenovanja Monike Mijić za agenticu pred Evropskim sudom za ljudska prava – mimo zakonom propisane procedure.
“Vijeće ministara ne može osnivati organe i imenovati ih bez saglasnosti Parlamenta. To je isključivo zakonodavna nadležnost. Oni su uzurpirali i ovlasti Predsjedništva BiH,” upozorava.
On tvrdi da se takva praksa koristi za kadrovske manipulacije i zaobilaženje zakona, te da tužilaštvo mora hitno reagovati zbog višestrukih zloupotreba položaja.
Neprovođenje presuda = kršenje Dejtona
Govoreći o ignorisanju presuda Evropskog suda za ljudska prava, Begić podsjeća da je riječ o obavezujućim normama, koje su dio Ustava BiH. Neprovođenje presuda – kao što su Sejdić-Finci i druge – predstavlja direktno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.
“Zato je neophodna izmjena i Ustava i izbornog zakona, ali u skladu sa presudama iz Strasbourga, a ne na osnovu etničkih principa diskriminacije koje zagovara HDZ,” kaže on.
Cilj HDZ-a nije zakon – nego raspad BiH
Po Begiću, HDZ-ova politička strategija nije usmjerenost na usvajanje izbornog zakona, nego postepena teritorijalna reorganizacija koja vodi ka formiranju trećeg entiteta i konačnom pripajanju Hrvatskoj.
“To je novi udruženi zločinački poduhvat – UZP 2,” tvrdi on.
“Dragan Čović to otvoreno kaže – treći entitet je faza, a krajnji cilj je nestanak BiH.”
Begić upoređuje aktuelne politike sa onima iz 90-ih godina, ističući sličnosti između današnjeg Čovića i nekadašnjeg Tuđmana, kao i između Dodikove politike i politike Radovana Karadžića.
“Samo naivan čovjek ne vidi da se historija pokušava ponoviti,” poručuje na kraju.
