data-nosnippet>
Trenutno smo u 2025. godini, a ludila koja potresaju geopolitičku scenu ne jenjavaju — naprotiv, postaju sve dramatičnija. Svijet kao da stoji na ivici kataklizme: tinjajući sukobi prerastaju u ratove, dok se osjećaj nesigurnosti širi brže od vijesti. Ljudi širom planete sve češće prate događaje s knedlom u grlu, pitajući se da li je sutra dan kada će sve krenuti nizbrdo. A onda, dodatni sloj straha donosi jedno naizgled bezazleno umjetničko djelo. Evo šta je japanska “baba Vanga” rekla za ovu godinu.
Sve je počelo 2021. godine, kada je japanska autorka Rio Tacuki objavila grafičku novelu pod nazivom „Vizije sutrašnjice“. Među simbolima i tihim kadrovima, pojavila se i rečenica koja je ubrzo postala globalni predmet opsesije: „Sve će se promijeniti 5. jula 2025.“ Nije bilo objašnjenja, nije bilo konteksta. Samo datum. Usamljen, jeziv i sablasno precizan.
Ono što je počelo kao umjetnička fikcija, ubrzo je metastaziralo u kulturološki fenomen. Teoretičari zavjere, astrolozi, digitalni mistici i obični građani zasićeni neizvjesnošću počeli su da dekodiraju novelu kao savremeno proročanstvo. Za jedne je to bio signal za zemljotres, za druge znak božanske kazne, a treći su u svakom kadru tražili kodove, analogije i upozorenja.
Društvene mreže su, očekivano, postale idealno tlo za paniku. TikTok, X i Instagram pretvorili su strip u sveto pismo novog doba straha. Viralni klipovi povezivali su Tacukine crteže s geološkim kartama, vremenskim anomalijama i sveopštom svjetskom nestabilnošću. Naučna činjenica nije bila ni približno važna kao sugestivna montaža. Atmosfera je gorjela — i niko nije znao zašto tačno, ali su svi osjećali da se nešto sprema.
Uslijedile su i stvarne posljedice. Turistički sektor u Japanu pretrpio je težak udar. Putnici iz Azije i Evrope počeli su masovno da otkazuju putovanja planirana za početak jula. Hoteli su bilježili stope otkaza i do 80%, avio-kompanije su reducirale linije ka Japanu. Panika je ušla u ekonomiju.
Zvaničnici su pokušali da ugase vatru razuma. Guverner prefekture Mijagi, Jošihiro Murai, pozvao je građane da ne nasjedaju na „stripovske mitove“ i da se okrenu činjenicama. No, u vremenu u kojem društvene mreže diktiraju puls društva, glasovi razuma bili su preslabi da nadjačaju viralnu tišinu jednog crteža.
Mediji, umjesto da pomognu, samo su dodatno raspirili haos. Umjesto analiza i smirivanja javnosti, portali su počeli da prenose senzacionalističke sadržaje — astrološke karte, školsku grafiku, prastare proročanske fragmente — sve servirano kao „dokaz“ da je 5. juli dan koji nosi kraj. Strah se širio kao mem. Ljudi više nisu reagovali na činjenice, već na osjećaj. A on je bio sve snažniji.
Psiholozi su upozorili na pojavu poznatu kao sugestivna masa: što više ljudi vjeruje u nešto, ma koliko bilo neutemeljeno, to više postaje dio kolektivne percepcije stvarnosti. Jedna rečenica iz stripa, lišena konteksta, postala je okidač za lančanu reakciju straha, analize, panike.
Zanimljivo je, međutim, da su Japanci — autentični čitaoci i poznavaoci mange — ostali gotovo ravnodušni. Stariji su odmahnuli rukom, a mlađi, upućeni u žanrovsku poetiku, vrlo jasno su prepoznali da je riječ o simbolici, ne o predviđanju. Dok se ostatak svijeta lomio pod teretom interpretacija, japanska javnost ostala je staložena.
Japanska vlada pozvala je influensere, medije i javne ličnosti da prestanu s raspirivanjem panike i podsjetila da širenje dezinformacija može imati ozbiljne posljedice po ekonomiju, turizam i kolektivno mentalno zdravlje. Kada ljudi više vjeruju TikToku nego seizmologu, nije problem u fikciji — već u načinu na koji razmišljamo.
U konačnici, možda će 5. juli 2025. proći bez ikakvih potresa. Možda će ostati upamćen ne po onome što se desilo, već po onome što nije. A najveće pitanje koje će ostati da visi u vazduhu neće biti: „Šta se dogodilo tog dana?“, već: „Zašto smo vjerovali da će se dogoditi nešto strašno?“
Jer ako nas ova epizoda ne nauči da razlikujemo simbol od stvarnosti, onda nam katastrofa možda i nije potrebna. Dovoljno je da povjerujemo u nju.
