Koordinacija boračkih udruženja Konjica oglasila se povodom sve glasnijih propagandnih tvrdnji koje dolaze iz političkog i medijskog prostora Republike Srpske, a tiču se događaja u selu Bradina iz maja 1992. godine.
“Bradina nije simbol zločina, nego simbol otpora agresiji!” – poručuju iz Udruženja, reagujući na tvrdnje da su na tom području masovno ubijani srpski civili.
U saopštenju se ističe da se svake godine pokušava falsifikovati historija i zamijeniti teze, te podsjećaju na činjenice potvrđene i u presudama Haškog tribunala, koji je “slučaj Bradina definisao kao legitiman vojni cilj”.
Šta se zaista dogodilo u Bradini 1992. godine?
Početkom marta, a posebno od 20. aprila 1992. godine, srpske paravojne snage SDS-a potpuno blokiraju magistralni put M-17, lokalne puteve, kao i željezničku prugu Sarajevo–Ploče. Vagoni i lokomotive na željezničkoj stanici u Bradini su zaplijenjeni, a lokalna vlast iz reda SDS-a proglasila se dijelom tzv. “srpske opštine Konjic”.
Vlasti Konjica su sve do maja bezuspješno pokušavale pregovorima spriječiti eskalaciju sukoba i deblokirati komunikacije. Posljednji pokušaj pregovora obavljen je 20. maja 1992, nakon čega je najavljeno da će uslijediti vojna akcija ukoliko se blokade ne uklone.
Operacija “KOSA”: Oslobađanje teritorije
Dana 25. maja 1992. godine, legalne oružane snage Republike Bosne i Hercegovine, uključujući TO, MUP, HVO i HOS, pokreću vojnu operaciju “KOSA” s ciljem deblokade puta i oslobađanja privremeno zauzete teritorije. Operacija je uspješno završena 27. maja.
Na terenu su zatečeni pripadnici “Odreda Bradina” – dvije čete i prateći vod, dobro naoružane paravojne jedinice SDS-a. U borbama je poginulo 28 osoba s njihove strane, 234 su zarobljene, dok su s bh. strane poginula dva borca.
Manipulacije spiskovima i brojem žrtava
Na spomen-ploči u Bradini nalazi se 88 imena navodnih civilnih žrtava. Međutim, detaljna analiza pokazuje da se 65 imena odnosi na vojnike druge lake hercegovačke brigade, a dodatnih 7 osoba poginulo je na drugim ratištima širom BiH, daleko od Bradine.
“Dakle, većina poginulih nisu civili, niti su poginuli u Bradini. Ovdje se radi o pokušaju da se lažima opravdaju prošli zločini i relativizira karakter agresije na BiH”, ističe Koordinacija boračkih udruženja.
Zločini su procesuirani – ali istina ostaje
Boračka udruženja priznaju da su se u pojedinačnim slučajevima mogli desiti zločini iz osvete, ali naglašavaju da su počinioci za takve akte procesuirani i osuđeni, za razliku od sistematskih zločina koje su organizovale srpske paravojne i vojne formacije širom BiH.
Konjic ostaje grad suživota
Na kraju poruke, boračka udruženja poručuju:
“Konjic je danas grad svih njegovih građana – Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih. Grad koji baštini antifašizam i istinu. Oni koji se vraćaju poraženim idejama velikodržavne politike – trebaju znati da ovdje za to nema mjesta.”
Izvor: Slobodna Bosna
data-nosnippet>