data-nosnippet>
Više od godinu dana nakon što je izrekla prvostepenu presudu predsjedniku entiteta RS Miloradu Dodiku, sutkinja Sena Uzunović živi pod stalnom policijskom zaštitom. Njena svakodnevica odvija se pod budnim okom Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, i to na osnovu zahtjeva predsjednice Suda BiH, Minke Kreho. U zemlji u kojoj se pravosudni integritet sve češće stavlja na probu, slučaj sutkinje Uzunović postao je simbol institucionalne ranjivosti – ali i rijetkog primjera reakcije države koja, makar zakašnjelo, pokazuje znakove otpora.
Pravosudna presuda koja je pokrenula lavinu
Uslijed presude Miloradu Dodiku – politički eksplozivne i društveno osjetljive – sutkinja Uzunović postala je meta prijetnji smrću i otvorenog zastrašivanja, najviše putem društvenih mreža. Tužilaštvo BiH u međuvremenu je podiglo optužnice protiv više osoba koje su prijetnje javno iznijele neposredno pred izricanje presude. Identiteti počinilaca su otkriveni, a time je, makar simbolično, pravosuđe demonstriralo sposobnost institucionalne samoodbrane.
Denis Džidić, direktor BIRN-a BiH, ocjenjuje ovu reakciju kao važan, ali zakašnjeli korak:
“Ovo jeste važna odluka, ali smatram da je prilika za pravovremenu poruku o nedopustivosti ovakvih napada propuštena mnogo ranije.”
Prijetnje kao sistemski simptom
Profesor Nedžad Korajlić sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA upozorava da se iza prijetnji ne kriju samo pojedinci – već širi sistemski problem:
“Zastrašivanje sudija i tužilaca postalo je simptom erozije povjerenja u institucije. Ako sudije godinama moraju biti pod policijskom pratnjom – to je jasan pokazatelj da država gubi monopol nad silom.”
Ovaj slučaj više nije izolovan incident, već ogledalo političkih i bezbjednosnih devijacija. Kada se sudijama zbog zakonitih i profesionalnih odluka prijeti nasiljem, a odgovor dolazi tek nakon mjeseci pritiska – tada pitanje više nije da li sistem funkcioniše, već u čijoj je stvarnoj službi.
Lekcija za budućnost
Pravosudni integritet u BiH se već decenijama polako razgrađuje pod teretom političkih pritisaka, neprocesuiranih prijetnji i selektivne zaštite. Ipak, slučaj Sene Uzunović nudi potencijalni presedan: institucije su djelovale, iako sporo, ali su poslale poruku da pravosuđe nije potpuno prepušteno samo sebi.
Zato je ova situacija više od lične borbe jedne sutkinje – ona je test sposobnosti države da zaštiti temeljne stubove svog postojanja. Prijetnje pravosudnim akterima ne smiju biti ostavljene bez odgovora, jer njihov rad – ma koliko nepopularan bio – nije stvar politike, već prava.
Zaštita sudija nije luksuz – to je minimum za održavanje pravnog poretka. A slučaj Sene Uzunović nas podsjeća da to pravo moramo ponovo izboriti.
