Pismo majke njenoj kćeri: „Kad ostarim, daj mi ruku, kao što sam ja tebi kad si učila da hodaš“

1334
Foto: Flickr.com. By Iouri Goussev licencesed under CC BY-SA 2.0

Često zaboravljamo koliko je jaka roditeljska ljubav. Ne postoji jača ljubav od majčine.

Kada odrastemo i odemo iz roditeljskog gnijezda, a oni ostare, često zaboravljamo sa koliko su nas ljubavi, strpljenja i brige odgajali, kao i to da smo zbog njih danas tu gdje jesmo. Danas ćemo vam u cijelosti prenijeti emotivno pismo jedne majke svojoj kćeri, koje se proširilo internetom.

Podsjetimo se svi koliko nas roditelji vole, i zahvalimo im se, bili oni živi ili ne, za svu ljubav koju su nam pružili u toku našeg odrastanja. „Draga moja djevojčice, jednog dana kada shvatiš da starim, ja te molim da budeš strpljiva, ali prije svega pokušaj da razumiješ kroz šta prolazim.

Photo by Christina @ wocintechchat.com on Unsplash

Ako, kada budem pričale, ponovim jednu stvar hiljadu puta, nemoj da me prekidaš govoreći: „rekla si to prije minut“. Samo me slušaj, molim te. Pokušaj da se sjetiš vremena kada si ti bila mala, i kada bih ti svaku noć čitala istu priču prije nego što zaspeš.

Ako se ne budem htjela kupati, nemoj da se ljutiš, i nemoj da me sramotiš. Sjeti se kako sam te , kada si bila mala djevojčica, ganjala, i pokušavala izmisliti nešto kako bih te nagovorila da se kupaš. Kada vidiš kako sam spora kada je u pitanju nova tehnologija, daj mi vremena da naučim, i ne gledaj me tako.

Sjeti se, srećo moja, kako sam te učila mnogim stvarima, kako da jedeš, da se obučeš, počešljaš kosu, da se suočiš sa svakodnevim problemima. Jednog dana kada shvatiš da starim, ja te molim da budeš strpljiva, ali prije svega pokušaj da razumiješ kroz šta prolazim.

Photo by Anderson Guerra from Pexels

Ako se s vremena na vrijeme desi da zaboravim o čemu smo ono pričale, daj mi vremena da se prisjetim. A ako ne budem mogla nemoj biti nervozna, nestrpljiva ili arogantna. Samo znaj, u svom srcu, da je za mene najvažnija stvar da budem s tobom.

I kada me moje stare, umorne noge više ne budu mogle nositi brzo kao prije, daj mi svoju ruku, isto kao što sam ja tebi nudila svoju, kada si učila da hodaš. Kada ti dani dođu, nemoj da budeš tužna, samo budi sa mnom, i imaj razumijevanja, dok uz tvoju ljubav idem prema kraju svog života.

Njegovaću u svom srcu i biti zahvalna za vrijeme i radost koje smo dijelile. Sa velikim osmijehom i ogromnom ljubavlju koju sam oduvijek imala za tebe, samo želim reći – volim te, moja draga kćeri!“

Izvor: infpult.info

Credit featured image: Flickr.com. By Iouri Goussev licencesed under CC BY-SA 2.0

SHARE

LEAVE A REPLY