data-nosnippet>
Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt ponovo je iskoristio svoje ovlasti kako bi donio odluke koje se tiču tehničkih aspekata izbornog procesa, kao i pitanja otplate međunarodnog arbitražnog duga. Međutim, ključna tema koja se ponovno otvara ovim povodom jeste dugotrajna prisutnost međunarodne uprave u BiH i njen uticaj na proces političkog sazrijevanja i suverenosti države.
Iako su pojedini predstavnici javnosti i političkog života podržali Schmidtovu intervenciju, otvara se pitanje: koliko je održivo stanje u kojem Bosna i Hercegovina, tri decenije nakon rata, i dalje zavisi od odluka visokog predstavnika? Ova činjenica dodatno naglašava kompleksnost unutrašnjih odnosa i institucionalne blokade koje sputavaju dogovor domaćih aktera.
Institucija visokog predstavnika je osnovana s ciljem pomoći u implementaciji mira i izgradnji funkcionalnih institucija. No, činjenica da je i danas aktivna, govori u prilog tome da mnogi procesi nisu završeni, a izazovi ostaju brojni. Od 1995. do danas, prema procjenama, visoki predstavnik je donio više od 900 odluka, što dodatno svjedoči o dugotrajnoj potrebi za međunarodnim uplitanjem.
U aktuelnom geopolitičkom kontekstu, djelovanje Ureda visokog predstavnika nije bez kontroverzi. Schmidtovo imenovanje nije priznato od strane svih globalnih aktera – Kina i Rusija ne prihvataju njegov legitimitet, dok je stav Sjedinjenih Američkih Država u ovom trenutku manje jasan. To doprinosi utisku da današnji visoki predstavnik funkcioniše prije svega kao predstavnik dijela međunarodne zajednice.
Kritičari upozoravaju da domaći politički akteri često više energije usmjeravaju na očekivanje intervencija izvana nego na postizanje unutrašnjih kompromisa. Iako su sve strane saglasne da bi lokalna rješenja imala veću težinu i dugoročniju održivost, politička realnost često ide u suprotnom pravcu.
Posebno osjetljivo ostaje pitanje institucionalne samostalnosti. U BiH i dalje postoji međunarodni vojni kontingent (EUFOR), a u Ustavnom sudu BiH odlučuju i strane sudije. Sve to navodi na zaključak da zemlja, iako formalno suverena, u praksi funkcioniše uz snažan međunarodni nadzor.
Umjesto oslanjanja na vanjske mehanizme, sve je više glasova koji zagovaraju ubrzanu integraciju u Evropsku uniju, gdje se suverenitet dijeli u okviru zajedničkih institucija i pravila. Time bi Bosna i Hercegovina, smatraju pojedini analitičari, mogla transformisati postojeće stanje nadzora u strukturirani oblik evropske integracije.
Schmidtove odluke tako ponovo otvaraju važno pitanje – ne samo šta je trenutno najbolje rješenje za BiH, već i kako osmisliti održivu strategiju koja će osigurati unutrašnji dijalog, institucionalnu stabilnost i evropsku perspektivu zemlje.
