Roditelji preuzimaju veliku odgovornost kada biraju ime za svoje dijete. Većina se odlučuje za česta i poznata imena, kako bi izbjegla situacije u kojima bi dijete moglo biti zadirkivano. Ipak, postoje i oni koji biraju tradicionalna i ne tako često korištena imena. Međutim, postoje i ekstremi – kao u slučaju porodice Misimović iz Gradiške, čiji sinovi nose imena koja izazivaju šok i zanimanje: Karađorđe, Tito i Draža.
Ova neobična imena možda na prvi pogled zvuče kao urbana legenda, ali iza njih stoji duboka i promišljena poruka. Vitomir Misimović, glava porodice i čovjek čvrstih uvjerenja, vratio se iz Australije s jasnim stavovima o prošlosti i budućnosti. Njegova naklonost monarhiji i nostalgija za dinastijom Karađorđević utisnuti su u imena njegovih sinova. Ipak, ova imena nisu izraz divljenja prema istorijskim ličnostima koje nose, već prije ironičan izazov društvu, neka vrsta šale sa ozbiljnim podtekstom. Tako, primjerice, ime Tito nije odabrano iz poštovanja prema nekadašnjem predsjedniku Jugoslavije, već iz prkosa.
Ime najstarijeg sina, Karađorđe, odražava očevu odanost monarhističkoj ideji, dok ime najmlađeg, Draža, dodatno potvrđuje ideološki narativ porodice. U zemlji gdje imena često nose duboku simboliku i odnose se na pretke ili svetitelje, porodica Misimović koristi ih kao sredstvo izražavanja ličnih stavova, ne mareći za reakcije okoline.
Jedan događaj iz osnovne škole, koji se tiče imena Tito, postao je lokalna legenda. Na času historije nastavnik je pitao ko je Tito, a dječak Tito Misimović ozbiljno je odgovorio da je Tito njegov otac. Taj trenutak, ispunjen humorom i začuđenošću, pokazao je kako imena mogu postati izvor zanimljivih situacija. Iako je njegovo ime nerijetko izazivalo osmijehe i poglede, ponekad je bilo i prepreka, kao kada mu je sveštenik odbio upisati ime „Tito“ u crkvene knjige, zahtijevajući da se odrekne tog imena. Ipak, ni u porodici ni među prijateljima nije prihvatio drugo ime, već je ostao Tito.
Danas Tito Misimović živi miran život u Glini, radi kao varioc i posvećen je porodici. Njegovo neobično ime i dalje izaziva pažnju i šale, ali za njega je to jednostavan dio svakodnevice, nasljeđe koje nosi sa smijehom i dostojanstvom. On ne gaji nikakve negativne emocije prema Josipu Brozu Titu, a planira čak i posjetiti Kumrovec, mjesto gdje je bivši lider rođen.
Priča o braći Misimović mnogo je više od neobičnih imena. Ona odražavaju složenu istoriju i ideološke podjele u Bosni i Hercegovini, ali i snagu ličnog identiteta i slobode izbora. Njihova imena predstavljaju narative koji izazivaju osmijehe, razmišljanja i pokazuju da prava vrijednost nije u samom imenu, već u načinu na koji čovjek nosi svoj identitet.
Iako imena poput Tito, Karađorđe i Draža izazivaju jake političke asocijacije, oni koji ih nose pokazuju da su mnogo više od tog složenog nasljeđa. Bitno je ko je čovjek iza imena, a ne samo kako se zove.
Što se tiče Josipa Broza Tita, on je rođen 7. maja 1892. godine u Kumrovcu, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj monarhiji. Iz siromašne seljačke porodice, Tito je rano napustio školu i stekao zanat bravara, a potom se uključio u radnički pokret. Bio je zarobljenik tokom Prvog svjetskog rata, a politički je sazrio u vrijeme ruske revolucije. Po povratku u Jugoslaviju, postao je istaknuti član Komunističke partije, da bi 1937. preuzeo njeno vodstvo.
Tokom Drugog svjetskog rata, Tito je organizovao partizanski otpor okupaciji, postajući vođa oslobađanja zemlje. Nakon rata, uspostavio je novu državu i njome vladao kao predsjednik i premijer. Njegova nezavisnost od Staljina i sovjetskog bloka označila je posebnu političku poziciju Jugoslavije i stvaranje pokreta nesvrstanih, čiji je Tito bio jedan od osnivača.
Tito je bio poznat po svojoj harizmi, elegantnom izgledu i političkoj moći. Iako je režim bio autoritaran, uživao je podršku dijela naroda. Njegova smrt 1980. godine označila je kraj jedne ere, a njegov državni pogreb bio je jedan od najvećih u 20. vijeku.
