Postoje porodice čije se priče pamte zbog bogatstva, uspjeha ili poznatih članova, ali jedna porodica iz Gradiške pažnju je privukla zbog nečega potpuno drugačijeg – imena svojih sinova. Odluka koju je prije mnogo godina donio otac Vitomir i danas izaziva nevjericu kod ljudi koji čuju ovu priču. Trojici sinova dao je imena povezana s historijskim ličnostima i simbolima koji se u javnosti često posmatraju kroz potpuno različite periode i ideje. Ono što je nekada njegovim sinovima donosilo neugodne situacije i zadirkivanje, danas je postalo neobična porodična anegdota koju prepričavaju prijatelji i poznanici.
Otac koji nije volio ići uobičajenim putem
Vitomir Misimović godinama je živio u inostranstvu, a nakon povratka u rodni kraj odlučio je da svojim sinovima nadjene imena koja se nikako nisu uklapala u uobičajeni izbor roditelja.
Kako se navodi u priči, prvo dijete dobilo je ime povezano s osnivačem jedne poznate dinastije, drugo ime koje je izazivalo još više reakcija, dok je treći sin dobio ime po poznatom vojvodi.
Za Vitomira ta imena nisu predstavljala problem. Naprotiv, smatrao je da mogu biti svojevrsna poruka da ljudi različitih pogleda i porijekla mogu živjeti zajedno.
U školi je bilo svega
Posebno zanimljivo bilo je odrastanje srednjeg sina, čije je ime izazivalo brojne komentare.
U školi su njegovi drugovi često koristili njegovo ime kao povod za šalu. Jedna anegdota posebno se prepričavala. Tokom časa historije nastavnik je učenike pitao ko je bio Tito, a braća su se našalila i odgovorila da je Tito njihov otac.
Cijeli razred je, prema njihovom prisjećanju, prasnuo u smijeh, dok je nastavnik ostao zatečen odgovorom.
Takve situacije nisu bile rijetkost, ali su s vremenom postale dio porodične priče.
Čak je i policijska kontrola završila neobično
Njegovo ime nije izazivalo reakcije samo među školskim drugovima.
Prema njegovom vlastitom prisjećanju, tokom jedne policijske kontrole službenik je pogledao njegove dokumente i iznenadio se kada je pročitao ime.
Umjesto uobičajene procedure, uslijedila je šala. Policajac mu je navodno rekao da bi bilo „istorijski neprikladno“ da mu napiše kaznu.
Na kraju je vozač nastavio put bez kazne, a neobična situacija ostala mu je u sjećanju.
Problem se pojavio i kada je želio krstiti dijete
Ipak, nisu sve reakcije bile šaljive.
Kada je muškarac želio krstiti svoje dijete, njegovo neobično ime ponovo je došlo u centar pažnje. Prema priči, sveštenik u početku nije želio obaviti obred pod imenom koje je dobio od oca.
Nakon razgovora ipak je pronađeno rješenje. U crkvene knjige upisano mu je drugo ime, dok je u svakodnevnom životu nastavio koristiti svoje pravo ime.
Tako je situacija koja je mogla prerasti u ozbiljan problem na kraju riješena kompromisom.
Supruga Zora dodatno začinila priču
Danas ovaj čovjek na cijelu situaciju gleda mnogo opuštenije.
Radi kao varioc, ima suprugu i djecu, a neobično ime više ne doživljava kao nešto zbog čega bi trebalo osjećati nelagodu. Naprotiv, s vremenom je postalo dio njegovog identiteta i porodične priče.
Posebno je zanimljivo da se njegova supruga zove Zora. Zbog toga su prijatelji i članovi porodice pronašli još jedan razlog za šalu, pa su znali govoriti da je „Zora uz Tita“.
Danas ime nosi s ponosom
Iako mu je kao dječaku bilo teško zbog zadirkivanja i pogleda drugih ljudi, danas na svoje ime gleda potpuno drugačije.
Svjestan je da ga nije sam birao, ali smatra da čovjeka ne određuje ono što piše u njegovim dokumentima, nego način na koji živi.
Upravo zato ime koje je nekada bilo razlog za smijeh, čuđenje i neobične situacije danas doživljava prvenstveno kao uspomenu na svog oca.
Priča porodice Misimović tako je kroz godine postala zanimljiva porodična anegdota. Ono što je u početku moglo izazvati podjele i nerazumijevanje, uz malo humora pretvorilo se u priču koju članovi porodice danas prepričavaju bez nelagode.
