Svi se slažemo da je varanje neprihvatljivo, osim naravno onih koji u tome uživaju. Kad varamo partnera ili smo prevareni, osjećamo se frustrirano i prazno.
Ali zašto uprkos tome što je varanje pogrešno, i dalje varamo. Zašto se to dešava i sretnim parovima? Pravi razlozi zašto ljudi varaju mogu biti stvar same srži čovjeka na koju se ne može mnogo uticati. Mnogi ljudi će istaći kako se nisu mogli iskontrolisati, pa će se često i pokajati.
Ono što je najvažnije da svi shvatimo jeste da je varanje stvar sebičnosti. Varanje je ogledalo slabog i sebičnog karaktera koji želi udovoljiti sebi, i kojeg nije briga kako će se njegov partner osjećati. Čak i kada varate iz “zabave” i dalje ste sebična osoba koja samo misli na sebe.
Niko nema pravo započinjati vezu sa jednom osobom ako ste već na samom početku svjesni da nećete ili ne želite biti vijerni. Drugi veliki problem je što mnogi ljudi varaju iz osvete.
To su oni primjeri kada jedan partner nervira drugog pa se on sveti kroz preljubu jer nije dovoljno zreo da riješe problem kroz priču. Ne možete reći da volite svog partnera i da mu želite sve najbolje ako se viđate sa drugima sa strane i ako znate da bi mu to moglo slomiti srce svakog časa ako sazna.
Preljuba nije muškost, preljuba nije zabava, preljuba nije avantura, preljuba nije opravdana… Ne postoji jedan jedini razlog koji biste mogli navesti kao dokaz da preljuba može biti ispravna. Ako niste dovoljno dobar čovjek, ako niste dovoljno zreli i sposobni voljeti – ne započinjite vezu! Ako ne možete biti vijerni jednoj osobi ostanite zauvijek sami, pa onda mijenjajte partnere koliko hoćete.
Najveći stepen izdaje je pristajanje da povrijedite nekoga ko vas voli samo da bi vama bilo lijepo par trenutaka. Preljubav je izbor, a ne greška. Na kraju krajeva, bolje je da spavate sami nego da spavate kraj nekoga ko spava sa bilo kim.
Izvor: odmorimozak.com