data-nosnippet>
Autor: Andrej Nikolaidis (CdM)
Crnogorski političar Milan Knežević izjavio je da bi bilo bolje da su Srbija i Crna Gora ostale u zajednici, dodajući da su te dvije države „garanti Republike Srpske“. Ove tvrdnje izazvale su brojne reakcije u regionu, posebno zbog njihovog potencijalnog uticaja na političku stabilnost i međunarodne odnose u jugoistočnoj Evropi.
Pitanje “garanta” Republike Srpske – politička manipulacija
Tvrdnja da je Crna Gora garant Republike Srpske je netačna i opasna, ističe Nikolaidis. Crna Gora nikada nije imala takvu ulogu – ni pravno ni politički. Sporazum iz Daytona potpisala je tadašnja Savezna Republika Jugoslavija, a njen pravni nasljednik je Srbija, ne Crna Gora. Obaveza Crne Gore je da poštuje suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, bez miješanja u unutrašnja pitanja te države.
Zašto Knežević upliće Crnu Goru u krizu u BiH?
BiH se nalazi u najdubljoj političkoj krizi od završetka rata. U tom kontekstu, Kneževićeva izjava predstavlja pokušaj uplitanja Crne Gore u unutrašnje prilike susjedne zemlje. Nikolaidis smatra da je riječ o svjesnoj političkoj strategiji, usmjerenoj ka destabilizaciji, koja koristi narative o velikodržavnim projektima i “bratskim vezama” radi unutrašnje političke koristi.
O teorijama zavjere i “pokradenom referendumu”
Knežević je također izjavio da je referendum o nezavisnosti Crne Gore 2006. godine bio pokraden, iako je bio organizovan pod nadzorom EU i međunarodne zajednice. Nikolaidis ovu tvrdnju stavlja u kontekst šireg trenda vjerovanja u teorije zavjere, ističući da u demokratiji svako ima pravo na mišljenje – ali ne i na sopstvene činjenice.
Opasnost normalizacije političkog revizionizma
Prema Nikolaidisu, ovakve izjave otvaraju vrata opasnom revizionizmu i relativizaciji istorijskih činjenica. Kada se lažne tvrdnje plasiraju u javni prostor bez odgovornosti, društvo rizikuje da padne u stanje “idiokratije” – vladavine najgorih, gdje neistina postaje jednako legitimna kao i naučno potvrđena činjenica.
Zaključak
Milan Knežević svojim izjavama pokušava da vrati Crnu Goru unazad, koristeći opasne političke mitove i podjele. Njegove tvrdnje o „garantima Republike Srpske“ i „pokradenom referendumu“ nisu samo neutemeljene – one predstavljaju direktnu prijetnju stabilnosti i evropskom putu Crne Gore i cijelog regiona.
