data-nosnippet>
M.G: Borba za pravdu nakon pola vijeka nasilja
M.G iz Živinica, 65-godišnja žena i žrtva dugogodišnjeg porodičnog nasilja, konačno je skupila hrabrost da progovori o svojoj sudbini. Nakon što je godinama trpjela fizičko i psihičko zlostavljanje od supruga Huseina, spas je pronašla u Sigurnoj kući.
„Bilo me stid da pričam, zbog djece, unuka, rodbine… Ali nakon 9. avgusta 2024, kada sam jedva izvukla živu glavu, odlučila sam da više ne šutim. Nikada se neću vratiti njemu”
Brutalno premlaćivanje – borba za život
Na sudu u Živinicama trenutno je u toku brakorazvodna parnica, ali njen suprug i dalje pokazuje bahatost i odbija podjelu imovine.
„Tokom rasprave u sudu rekao mi je da mi može dati samo 100 KM alimentacije. A ja sam s njim provela 50 godina u braku! Taj 9. avgust nikada neću zaboraviti – tukao me je gdje god je stigao. Jedva sam pobjegla, bosa istrčala iz kuće, brat me odveo u bolnicu. Imala sam potres mozga, unutrašnje povrede, cijelo tijelo mi je bilo modro. Tukao me je zatvorenom šakom, bokserom. Dva mjeseca sam ležala u bolnici, krv su mi ispumpavali svaku drugu noć,“ priča Mirsada kroz suze.
Ovo nije bio prvi put – nasilje je trpjela od samog početka braka, još od 1976. godine.
Život bez prava i podrške
Njena borba traje i danas. Prava na imovinu nema, posla nikada nije imala, a njen suprug joj ne dozvoljava ni da uzme svoje stvari.
„Gola i bosa sam pobjegla. Sestre mi kupuju odjeću, braća pomažu koliko mogu. On sad govori da mogu doći po stvari, da će mi dati drugi sprat kuće – bez kupatila, bez ičega. Ali ja se ne bih vratila ni za šta na svijetu. To je opasan čovjek kada pije. Šta misli, da ću mu se vratiti da me opet ubije? Neću, ni da moram prositi!“
Husein je nakon brutalnog napada kratko bio u policiji, a dobio je samo šest mjeseci zabrane prilaska, koja je istekla u februaru.
Nasilje bez posljedica?
Nasilje je prijavljivala ranije – 2019. godine slučaj je stigao do Tužilaštva.
„Vraćali smo se s koride, bio je pijan. U autu me je prebio, rasjekao mi usnu, oštetio tri zuba. A ja sam tada već imala emboliju pluća! Nisam imala para, nisam radila, i na kraju sam povukla tužbu. Mislila sam, možda će stati… Ali nije. Ovaj put nema pomirenja!“
Danas M preživljava zahvaljujući pomoći drugih, dok pravosuđe odugovlači slučaj.
„Sudija ćuti, a odluka je odavno trebala biti donesena. Sve institucije su zakazale. Treba ga objaviti, neka svi znaju kakav je! Ako ništa, bar će nešto djeci ostati.“
Ovaa priča je još jedan alarm za društvo – nasilje se ne smije ignorisati, a institucije moraju brže reagovati.
