data-nosnippet>
U posljednje vrijeme društvenim mrežama šire se tvrdnje da ženama u Njemačkoj više nije dozvoljeno da nose marame (hidžab) u javnosti. Ove informacije izazvale su burne reakcije, posebno među građanima s Balkana koji žive u Njemačkoj. No, koliko je u ovim tvrdnjama zaista istine?
Šta kažu njemački zakoni?
U Njemačkoj ne postoji opći zakon koji zabranjuje nošenje marame ili bilo kojeg drugog vjerskog simbola. Svaka osoba, uključujući muslimanke koje nose hidžab, ima ustavom zagarantovano pravo na vjersku slobodu i izražavanje.
Međutim, određene savezne države imaju specifične propise koji se odnose na nošenje vjerskih simbola u javnim službama, posebno u školama, sudovima i policiji.
Zakon o neutralnosti u Berlinu
Jedan od najpoznatijih primjera je tzv. Zakon o neutralnosti u Berlinu, koji zabranjuje državnim službenicima da nose vidljive vjerske simbole na poslu. Ovaj zakon se odnosi na:
-
učitelje
-
sudije
-
policajce
-
državne službenike
Zakon je donesen 2005. godine, ali je često bio predmet kritika i pravnih osporavanja. U više navrata sudovi su presuđivali u korist žena koje su bile diskriminisane zbog nošenja marame.
Političke promjene i ukidanje zabrana
U aprilu 2025. godine, Zeleni iz Berlina pokrenuli su inicijativu da se ukine Zakon o neutralnosti, navodeći da on nepravedno diskriminiše žene koje nose marame, te im onemogućava zapošljavanje u javnom sektoru.
“Ovdje se ne radi o neutralnosti, već o uskraćivanju prava,” navode iz ove stranke.
Presude Evropskog suda pravde
Evropski sud pravde je dozvolio poslodavcima u EU da zabrane nošenje vjerskih simbola ako to mogu opravdati poslovnim interesima, poput potrebe za neutralnošću ili izbjegavanja konflikta među klijentima.
No, sud takođe ističe da takva zabrana mora biti dosljedna i primijenjena na sve vjerske simbole jednako, a ne samo na muslimanske marame.
Zaključak
Tvrdnja da je u Njemačkoj “zabranjeno nošenje marame” nije istinita.
✔ Žene i dalje imaju pravo da nose maramu u svakodnevnom životu, na ulici, u trgovinama, restoranima i privatnim kompanijama.
⚠ Određena ograničenja postoje samo u javnom sektoru, i to u specifičnim situacijama i regijama.
Ovo pitanje ostaje temom političke debate, a sve više stranaka i nevladinih organizacija zalaže se za ukidanje zabrana i veću inkluzivnost.
