data-nosnippet>
U mnogim muslimanskim sredinama, naročito na Balkanu, običaj je da se nakon smrti osobe uči Fatiha, kako na kaburu, tako i prilikom godišnjica smrti, dženaza, pa čak i pri svakodnevnim spominjanjima umrlih. Međutim, postavlja se važno pitanje: da li je učenje Fatihe za umrle propisano po islamu?
O ovoj temi postoje različita mišljenja među islamskim učenjacima, a u novije vrijeme i poznati daija Elvedin Pezić iznio je svoj stav koji se razlikuje od uvriježenih narodnih običaja.
Stav Elvedina Pezića: Fatiha se ne uči umrlima
Elvedin Pezić jasno i direktno navodi da nije propisano učiti Fatihu umrlima, jer za to ne postoji vjerodostojan dokaz iz Kur’ana ni Sunneta. U svojim predavanjima naglašava da Poslanik Muhammed, a.s., nikada nije učio Kur’an – pa ni Fatihu – za umrle nakon njihove smrti, niti je to radio na kaburu. Umjesto toga, Poslanik je preporučivao dovu (molitvu) za umrle, kao i činjenje sadake u njihovo ime.
Pezić upozorava na opasnost pretvaranja vjere u običaje, gdje se mnogi vjernici više oslanjaju na tradiciju nego na ono što je doista potvrđeno u islamu. Prema njegovim riječima, učiti Fatihu umrlima iz navike ili očekivati da to ima automatsku korist za umrlog, bez šerijatskog dokaza, predstavlja novotariju (bid’ah), jer se uvodi praksa koju nije utemeljio Allahov Poslanik.
Šta kaže islamska tradicija i većina učenjaka?
S druge strane, većina islamskih pravnih škola – uključujući hanefijski, šafijski i hanbelijski mezheb – smatra da je dozvoljeno učiti Kur’an, uključujući Fatihu, i pokloniti sevape (nagradu) umrlima, uz dovu Allahu da to primi.
Oni se pozivaju na praksu učenjaka kroz povijest, kao i na generalne principe islama koji dozvoljavaju poklanjanje sevapa dobrih djela. Također navode poznati hadis u kojem Poslanik kaže:
“Kada čovjek umre, prestaju mu djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, korisno znanje i dijete koje uči dovu za njega.” (Muslim)
Iako se u hadisu ne spominje direktno učenje Kur’ana, mnogi učenjaci su smatrali da se dova i učenje Kur’ana mogu kombinirati, pa se nakon učenja Kur’ana može učiniti dova da Allah primi tu nagradu u korist umrlog.
Zaključak: Dova da, Fatiha samo ako se zna razlog
Na osnovu različitih mišljenja, možemo reći sljedeće:
Dova za umrlog je propisana i preporučena.
Učenje Fatihe za umrlog nije potvrđeno praksom Poslanika, a Elvedin Pezić i mnogi savremeni učenjaci smatraju da to ne treba praktikovati bez dokaza.
Većina učenjaka smatra da je dozvoljeno učiti Kur’an i pokloniti sevape, ali to se treba činiti sa razumijevanjem, a ne samo iz običaja.
Umjesto da mehanički učimo Fatihu pri svakom spomenu umrlog, bolje je iskreno uputiti dovu, dati sadaku u njegovo ime, ili učiti Kur’an sa nijetom da sevap ide umrlom – ako se to radi svjesno i iskreno.
Primjer dove za umrlog:
“Allahu moj, oprosti našem umrlom, smiluj mu se, učini njegov kabur prostranim i nagradi ga Džennetom. Amin.”
