Došlo vrijeme da lopovi pričaju o poštenju – Dok normalan narod nema pravo glasa: 9 lekcija mudrog čovjeka

3060
Foto: Pexels.com

Stiglo nam je vrijeme, gdje sve ono što prije u moje vrijeme nikad nije bilo normalo, sada jeste, a sve što je tada bilo normalno danas nije ni blizu granica normale. Ja ću vam danas navesti nekoliko primjera.

1. U moje vrijeme poštovali su se roditelji

Vrlo dobro smo znali iskazati poštovanje prema roditelju, bili smo svjesni koliko su se oni zalagali za nas, i jednostavno znali smo to cjeniti. Danas gledam, roditelji se smještavaju u staračke domove, bez imalo griže savjesti. Ne misleći da će i oni isto doći na te stepene !

Image by antonio Albano from Pixabay

2. Prevara su postojale ali ne u ovolikoj mjeri

Normalno je, dok je života biće i prevara. Međutim, u moje vrijeme, toga jeste bilo, ali u znatno manjem broju nego sada. Danas u svemu što radiš, moraš otvoriti četvore oči, kako te drugi ne bi uspjeli iskoristiti.

3. Došlo vrijeme da lopovi pričaju o poštenju – Dok normalan narod nema pravo glasa

Po meni, ovo je i glavna stavka koja me i najviše boli. Danas je zastupljena tolika nepravda, da se to ne može opisati. Lopovi i grešnici se veličaju, dok fin i dobar narod nema pravo govora.  Ne znam dokle ćemo ovako, ali daleko nećemo sigurno dogurati.

4. Brakovi su opstajali

Danas se razvesti, postalo kao sunčan dan. Omladina rastura brakove zbog jedne obične svađe, jednostavno takvo je vrijeme došlo da se sitnice više ne trpe, a pogotovo ne, velike stvari.

5. Vrijednovale su se prave stvari

Moja generacija je znala cijeniti prave stvari, glavne od njih bile su karakter, ponašanje, ugled, sramota itd. Danas to slabo ko više gleda, karakter se izgubio, sramota više ne postoji, kada nekom spomeneš ugled, odmah će ti reći da ga tuđa mišljenja ne zanimaju. Strašno ali istinito.

Image by Gennaro Leonardi from Pixabay

6. Narod je bio zdraviji

Kroz čitav svoj život jeo sam zdravu hranu. Bašta je bila obavezna. Danas više niko ništa ne sije. Zašto da siju, kada to sve mogu pronaći u radnji, za iste pare ? Međutim, ne pitaju se kakvog je kvaliteta, to što se nalazi u radnji. Upravo takvo razmišljanje nas i danas dovodi do sve niže i niže stope životne dobi.

7. U moje vrijeme nije bilo besposličara

Jesmo radili, ali smo i imali. Danas kada kreneš ulicom, vidjećeš kafiće pune naroda, niko ništa ne radi, svi hoće hljeba bez motike. Baš ih briga, žive na tuđoj grbači, a ne pitaju se kako će im biti sutra, kada tate i mame nestane.

8. Koliko god da se imalo – Bili smo zadovoljni

Dosta manje smo imali nego što se danas ima, i opet smo svi bili zadovoljni. Danas ljudima donesi zvijezde s neba, oni će ti reći: “Dobro je, ali daj nam još”. Ponekad stanem i gledam, oni zapravo ne shvaraju da je ovaj život prolazan, to i jeste najveći problem.

9. U moje vrijeme narod je bio srećniji

Svi smo znali šta je sreća, depresija nam je bila nepoznata psihološka činjenica. Narod je bio opušten, svaki dan smo bili jedni sa drugima. Danas ako nema koristi od tebe, neće se sa tobom ni družiti.

Nažalost, većina misli da je novac sreća, umjesto da život provode na pravi način, oni postaju rob para, šteta samo što te pare neće moći ponjeti sa sobom, pa ih to i najviše boli.

Autor teksta: E.T

Napomena: Kopiranje sadržaja na druge portale strogo zabranjeno bez saglasnosti autora.

Napišite vaš komentar