Dodik ponovo optužuje “Muslimane iz Sarajeva”: Nastavlja s etnonacionalističkom retorikom uprkos pravosudnim optužbama

Nakon oštre rasprave između poslanika Darka Babalja (SDS) i Milorada Kojića (SNSD) tokom sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, oglasio se i Milorad Dodik. Iako je prvostepeno osuđen za negiranje genocida, Dodik i dalje vodi bh. entitet RS, dok istovremeno izbjegava pravosudne procese koje protiv njega vodi država čijem je nekada pripadao Predsjedništvu.

Umjesto da smiri tenzije ili pozove na političku odgovornost, Dodik je iskoristio priliku da kroz etnonacionalističku retoriku napadne političke protivnike, prenosi Hayat.

Dodik je optužio Darka Babalja da “na krilima podrške muslimana iz Sarajeva gradi navodnu srpsku poziciju” te ga prozvao za izdaju srpskih interesa.

Ovakvim izjavama Dodik pokazuje da političku debatu ne vodi argumentima, nego etničkim optužbama i prijetnjama, prikazujući protivnike kao “neprijatelje naroda”.

Umjesto da se fokusira na pravi problem – arbitražni slučaj “Viaduct” koji je BiH izgubila – Dodik preusmjerava pažnju javnosti na političke protivnike i navodnu “bošnjačku zavjeru”.

Na mreži X (bivši Twitter) naveo je da arbitražu nije vodila RS, nego BiH, koju je optužio za “izostanak truda”, sugerišući da su Bošnjaci i SDS skovali tajni dogovor protiv Republike Srpske. Ova izjava ignorira činjenice i nadležnosti te predstavlja političku manipulaciju, prebacujući krivicu na institucije koje Dodik često omalovažava, a koje mu istovremeno služe za zaštitu.

“Dodik tvrdi da je sve to povezano sa SDS-om koji je dao koncesiju i da se situacija razvijala na taj način”, piše on, još jednom bez konkretnih dokaza optužujući opoziciju, s namjerom da diskredituje sve koji ne podržavaju njegov pogled na “pravu” RS.

Ove izjave dolaze u trenutku kada je povjerenje građana u institucije na najnižem nivou, a politički dijalog gotovo nepostojeći. Sukob između Babalja i Kojića samo je simptom dubljeg problema – sistemskog odbijanja političke odgovornosti u vlasti koju SNSD godinama vodi.

U atmosferi u kojoj pravosudne institucije još nisu spremne adekvatno reagovati na napade na ustavni poredak, Dodik slobodno koristi retoriku koja produbljuje podjele i onemogućava zajedničko funkcionisanje države.

Svako ko se usudi drugačije misliti, čak i unutar srpskog naroda, za Dodika je “izdajnik” ili “instrument Sarajeva”, pokazujući da za njega “srpski interes” znači isključivo lojalnost SNSD-u.

Dok pravosuđe čeka priliku da odgovori na ovakve izazove, ostaje pitanje koliko će još ovakvih poruka dodatno destabilizovati društvo prije nego građani kažu: dosta.