Na nedavnoj hitnoj sjednici Predsjedništva HNS-a Bosne i Hercegovine, održanoj zbog političke krize u zemlji i odluka Narodne skupštine Republike Srpske koje su ugrozile pravni poredak Bosne i Hercegovine, imali smo priliku vidjeti arogantnu stranu Dragana Čovića, koji održava cirkus zvani HNS samo zarad svojih ličnih interesa i stvaranja privida u javnosti kako u Bosni i Hercegovini svi Hrvati imaju navodno krovno predstavničko tijelo koje zastupa njihove interese. Možete li to zamisliti?
Predstavnička demokratija omogućava široj populaciji učešće u političkom procesu putem svojih predstavnika, čime se osigurava ravnoteža između efikasnosti donošenja odluka i demokratskog učešća, piše OTPOR media.
Vezano za ovu definiciju, u oko i uho upada činjenica vezana za izlaganje na temu dnevnog reda, mladog lava Sandra Jurkovića iz Čapljine. GOSPODIN ČOVIĆ, OPTIMISTA i ZBIJAČ REDOVA, kako ga Hrvati ovih dana podrugljivo nazivaju, nije dopustio mladom Jurkoviću da obrazloži važnost tema koje je predstavnik pokreta Humska ujedinjena mladost iz Čapljine htio predložiti za dnevni red sjednice. Klimoglavci u tijelu koje u potpunosti kontroliše Optimista Čović glasali su protiv uvrštavanja prijedloga Sandra Jurkovića na dnevni red.
Jurković je, podsjećamo, upozorio na neravnopravnost položaja hrvatskog jezika u institucijama Bosne i Hercegovine, u pogledu njegove upotrebe. Istakao je istinu da se hrvatski jezik nikako ne koristi u državnim i federalnim institucijama na dokumentima koji izlaze prema vani, a ni interno. Naveo je i primjer bankarskog sistema u Bosni i Hercegovini, gdje sve banke daju klijentima Hrvatima ugovore na jeziku koji nije hrvatski i gdje ured Ombudsmena i gospođa koja tamo prima platu u ime Hrvata (čitaj Jugoslavena), Nives Jukić, potpisuje da nisu prekršena temeljna ljudska prava Hrvata ovim postupanjem. Visoko sudsko i tužilačko vijeće je također naveo kao primjer. Sva veleposlanstva Bosne i Hercegovine, jednako kao i konzularna predstavništva, koriste bosanski jezik i njihove web stranice su isključivo na bosanskom jeziku. To, naravno, ne smeta Optimisti i njegovom kadru, zamjeniku ministra vanjskih poslova BiH Josipu Brkiću, koji već uredno tokom tri mandata u posljednjih 12 godina putuje po svijetu na račun poreskih obveznika i prima platu kao predstavnik Hrvata na dužnosti u MVP BiH. Što mu je rezultat rada nula i što u njegovom ministarstvu Hrvati nemaju nikakav uticaj, to za njega i Optimistu iz naše priče nije tema!
Brkiću ne smeta što se dokumenti ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine štampaju na bosanskom jeziku, a ne i na hrvatskom. Kako će mu i smetati kada je suvlasnik Sveučilišta Hercegovina u Međugorju, što u svakoj normalnoj državi predstavlja sukob interesa. Dužnost rektora na Brkićevom privatnom sveučilištu obavljaju redom stanovnici Beograda, nekadašnji učitelji i zaposlenici Sekretarijata narodne odbrane u vrijeme Jugoslavije. Zajedno su držali govore s našim Optimistom iza robne kuće HIT na skupu UJDI i Pokreta za Jugoslaviju, vjerujući u majku Jugoslaviju. Nepotizam i sukob interesa vezani uz privatno vlasništvo nisu jedino prisutni kod zamjenika ministra vanjskih poslova BiH. Nedavno se stranačkim dogovorom i Brkićev brat Marko Antonio putem namještenog javnog natječaja Agencije za državnu službu Federacije BiH, koji je s bratom Josipom suvlasnik Sveučilišta Hercegovina u Međugorju, uhljebio na poziciji pomoćnika federalne ministrice obrazovanja i nauke gospođice Duraković. Nakon što je bio neuspješan u vođenju privatnog sveučilišta i nakon što je bio kandidat za načelnika Općine Čitluk na lokalnim izborima ispred stranke HDZ 1990, brat zamjenika ministra vanjskih poslova BiH sada je osvanuo kao kadar našeg Optimiste i Zbijača redova na mjestu pomoćnika ministrice u Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke, i to, koje li slučajnosti, u sektoru za nauku i tehnologiju, gdje se dijele bespovratni grantovi za magistarske, doktorske i druge vidove usavršavanja na visokoobrazovnim institucijama.
Iako je na natječaju bodovno bio rangiran ispod ostalih kandidata, Marko Antonio Brkić, kao brat zamjenika ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Josipa Brkića, primljen je, tačnije uhljebljen, na visoku platu pomoćnika u Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke. Nije li to u pravnoj državi čudno da suvlasnik visokoškolske ustanove bude istovremeno pomoćnik u Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke, i to baš u sektoru za nauku i tehnologiju?
Ovo predstavlja klasičan sukob interesa za zaposlenika državne službe u svakoj pravnoj državi. Još k tome, magistar teologije je dobio prednost u odnosu na diplomirane pravnike, naučnike i dugogodišnje zaposlenike Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, iako su oni bili uspješni kandidati natječaja i ocijenjeni boljim ocjenama od njega. To ukazuje na spregu Optimiste Čovića s Nikšićevim SDP-om, gdje Federalno ministarstvo obrazovanja vodi ministrica Duraković, kćerka rahmetli Nijaza Durakovića, nekadašnjeg istaknutog člana Centralnog komiteta Saveza Komunista, starog Čovićevog partijskog druga.
Josip Brkić je bosanskohercegovačkoj javnosti poznat još od 2005. godine, kada su posredništvom preduzeća u njegovom vlasništvu TALGO vozovi pod sumnjivim okolnostima prodani Željeznicama Federacije. To se odvijalo u vrijeme kada ga je Optimista Čović nagradio pozicijom ambasadora BiH u Španiji, u Madridu. Brkić je imao u svom vlasništvu Talgo firmu i u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj, koju je nakon nabavke vozova ugasio. Talgo vozovi dugo nisu zaživjeli niti su stavljani u pogon desetak godina nakon što su plaćeni, jer nisu mogli prometovati našim prugama. Čak su bili jedno vrijeme slani u Tursku na najam. Iznos nabavke tih vozova koštao je ŽF BiH negdje oko 132 miliona KM. U čije džepove se slio dio novca od TALGO vozova možete samo nagađati, kao što možete nagađati kako se dolazi na pozicije vječitog pomoćnika ministra u Ministarstvu vanjskih poslova BiH iz reda Hrvata.
Dok Sveučilište braće Brkić posluje s minusom posljednjih godina, javnost se s razlogom pita je li namjera koristiti sredstva federalnog budžeta kako bi se privatno sveučilište finansiralo i održalo na životu putem grantova iz sektora kojeg vodi Marko Antonio Brkić, kojem je ministrica Duraković odmah nakon zaposlenja dala i svoj faksimil? Je li privatno Sveučilište Hercegovina razlog sukoba Jugoslavena Čovića i rektora Zorana Tomića i njegovog odlaska s dužnosti rektora Sveučilišta u Mostaru? Možda je i ovo prekretnica gdje dolazi do stvaranja pluralizma i sukoba mišljenja u samom HDZ BiH?
A sad se vratimo na početak priče, za Optimistu nije bitno ono što ističe Sandro Jurković kako se u državnim institucijama ne koristi hrvatski jezik, ravnopravno kako je propisima zajamčeno. Za „Zbijača redova“ to nije tema. Pa naravno da nije kad ima „dilove“ s ljudima iz pokreta za Jugoslaviju i nekadašnjim partijskim drugovima. Njemu nema veze ni to što neustavno ministarstvo, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke koje djeluje na osnovu Uredbe Vlade nema naziv niti web stranicu na hrvatskom jeziku, jer ono se zove FMON-Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.
Bahati Optimista poznatiji s frazom „u naredna dva do tri tjedna“ radi na uništenju svega što je potentno i hrvatsko, protjeruje svakim danom svojim bahatlukom mlade i obrazovane iz BiH, a protežira „ZAJEDNIŠTVO“ kao floskulu koju su komunisti u Jugoslaviji koristili pod krilaticom „BRATSTVO I JEDINSTVO“, što mnogi Hrvati u Hercegovini nažalost još nisu shvatili.
Optimisti je čak zasmetalo kad ga je mladi lav Jurković oslovio s „GOSPODINE ČOVIĆU“ pa mu je otresito i s podozrenjem kazao:“NISAM JA ZA VAS NIKAKAV GOSPODIN ČOVIĆ!“.
Naravno da nisi gospodin, nisi to nikad ni bio, reći će mnogi koji ga bolje poznaju.
Gospoda ne prenose helikopterima jagnjetinu od „Blage Cige“ do Laktaša. Gospoda ne podržavaju politike koje rade udar na ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Gospoda ne podržavaju Dodikov secesionizam u Bosni i Hercegovini. Gospoda ne uzimaju za partnere partije koje čine antiustavno odnosno antidejtonsko djelovanje. Gospoda ne podržavaju politike psovanja mrtvih majki na partijskim mitinzima. To rade samo prostaci i bahati političari koji su to radili i na predratnim skupovima Pokreta za Jugoslaviju i Ujedinjene jugoslavenske demokratske inicijative kada su psovali utemeljitelje modernih država koje su nastale na prostorima ex-Jugoslavije.
Optimista bi morao znati kako gospoda podržava demokratske institucije Bosne i Hercegovine koje provode vladavinu zakona. Gospoda ne podržavaju nego čine sve da se političke tenzije smanje.
Do kada će hrvatski narod dopuštati ovo licemjerje i bahatost i hoćemo li uskoro na zasjedanjima HNS-a gledati događanja poput onih u srbijanskoj skupštini ovih dana preostaje nam za vidjeti?
Čini se kako strpljenju Hrvata naspram vječitog optimizma dolazi kraj!
Izvor: Slobodna Bosna
