Bolna ispovest Žike Jakšića: Ako mi Bog podari….

Široj javnosti poznat kao autor i voditelj emisije Nikad nije kasno, Žika Jakšić je godinama donosio vedrinu u domove gledalaca širom regiona. Međutim, u proteklim sedmicama njegovo ime našlo se u centru pažnje zbog drugačijih, ozbiljnijih razloga – zdravstvenih izazova koji su ga privremeno udaljili od kamere i svjetla reflektora.

Vijest da se suočava sa zdravstvenim poteškoćama izazvala je zabrinutost njegovih prijatelja, kolega i brojnih gledalaca koji su navikli na njegovu energiju, vedar duh i emotivni pristup ljudskim pričama. Umirujuće riječi stigle su od muzičara Aleksandra Sofronijevića, njegovog dugogodišnjeg saradnika, koji je potvrdio da se Žikino zdravstveno stanje poboljšava. Ipak, ostaje neizvjesno da li će se pojaviti u finalu emisije, što samo dodatno naglašava ozbiljnost trenutka.

Ove vijesti dolaze u godini kada je Žika proslavio svoj 61. rođendan. U jednom televizijskom razgovoru s profesorkom Slavicom Đukić Dejanović, iskreno je govorio o smislu vremena, životnim prioritetima i tišini koja često nosi više poruke od riječi. “Vreme je novac, ali mnogi ne znaju kako da ga pravilno tumače”, rekao je tada, dodajući da su ljudi zaboravili koliko je svaki trenutak dragocjen. Bile su to riječi zrelosti – riječi čovjeka koji je mnogo postigao, ali još više naučio.

Posebno je naglasio da je tek u poznijim godinama shvatio snagu toga da bude “gospodar svog vremena”. Tokom života, priznao je, često je jurio ciljeve, projekte i rokove. Danas, međutim, zna da zastane, da oslušne svoje potrebe i da iz tišine izvuče najdublje uvide. I upravo taj odnos prema vremenu – pažljiv, duboko ličan – danas djeluje snažnije nego ikad.

U svojim javnim nastupima, Žika je često isticao ulogu porodice u svom životu. Majka – učiteljica i izvor topline. Otac – strog, ali pravedan, stub koji je ulivao sigurnost. “Vaspitani smo bez galame, ali s mjerom, odgovornošću i ljubavlju”, govorio je. U tim rečenicama ogleda se čovjek koji nije zaboravio temeljne vrijednosti svog odrastanja, i koji ih i danas prenosi kroz emisiju u kojoj ohrabruje ljude da se nikad ne odreknu svojih snova.

Djetinjstvo u Aleksandrovcu, školovanje u velikoj školi “Aca Aleksić”, ponos zbog pripadnosti Titovim pionirima – sve to ostalo je duboko u njegovom sjećanju. Danas, uz dozu nostalgije, primjećuje kako su vrijednosti poput poštenja, solidarnosti i iskrenosti sve rjeđe. I ne krije zabrinutost: “Napredujemo tehnički, ali emocionalno često nazadujemo”, rekao je, govoreći o svijetu u kojem su forme zamijenile suštinu.

U vremenu kada društvene mreže oblikuju percepciju stvarnosti, Žikine riječi djeluju kao blagi podsjetnik na ono što je istinski važno – odnose među ljudima, poštovanje, zdravlje i prisutnost u sadašnjem trenutku.

Njegova borba za zdravlje nije samo privatna stvar – ona je tihi podsjetnik svima nama. Da usporimo. Da čuvamo sebe. Da ne zaboravimo šta znači biti prisutan, biti zahvalan, biti živ.

Možda je baš njegovo odsustvo s malih ekrana ono što nas podstiče da ponovo razmislimo o svom načinu života. Da se okrenemo vrijednostima koje ne blijede. Jer, kao što je i sam jednom rekao – najvažnije stvari u životu ne mogu se kupiti, ali se lako mogu izgubiti ako ih ne njegujemo.

U nadi da će se uskoro oporaviti i ponovo zasijati u punom sjaju, ostaje nam da poštujemo njegovu tišinu – jer iz nje, kao i iz njegovih riječi, učimo o životu više nego što mislimo.