U Bosni i Hercegovini, zemlji dubokih rana i kolektivne traume, očekivalo bi se da svaki čin širenja mržnje bude jasno i nedvosmisleno sankcionisan. Ipak, ovih dana svjedočimo apsurdu – mladić koji je ustao protiv fašističke simbolike i javne provokacije, umjesto podrške, dočekan je kao krivac.

Ajdin Joldić, običan mladi čovjek iz Tuzle, reagovao je srcem i savješću. U ponedjeljak navečer, u blizini Kapije – mjesta duboke simbolike i bola – došlo je do incidenta koji je uznemirio javnost. Mladić u majici s natpisom „Sve je kao pre“, povezanim s navijačkom grupom Crvene zvezde – Delije, izazvao je pažnju prolaznika. Iako na prvi pogled sportski slogan, ovaj natpis nosi dublje konotacije – upravo Delije su poznate po veličanju osuđenih ratnih zločinaca, negiranju genocida i isticanju nacionalističkih poruka.
Ajdin nije mogao da šuti. Skinuo je majicu s tog mladića i time, kako mnogi smatraju, simbolično odbacio poruku mržnje sa javne površine. Bio je to čin dostojanstva i hrabrosti, čin u kojem mnogi prepoznaju ono što bi institucije morale da učine – jasno se suprotstave rehabilitaciji zla.
Ipak, umjesto da bude zaštićen, Ajdin Joldić danas postaje meta zakonskog progona. Protiv njega se vodi istraga, dok se nosilac sporne majice – prema nezvaničnim informacijama, policajac iz Zvornika – tretira kao žrtva.
Ovakav razvoj događaja otvara brojna pitanja:
Zašto je kažnjivo suprotstaviti se fašističkoj simbolici?
Ko ima pravo da šeta ulicama Tuzle noseći parole koje vrijeđaju žrtve i podrivaju mir?
I konačno – zašto država šuti?
Ovo nije samo pitanje jednog incidenta. Ovo je ogledalo društva i trenutka u kojem se ono nalazi. Jer kad je hrabrost krivično djelo, a širenje mržnje sloboda izražavanja – nešto je ozbiljno poremećeno.
Ajdin Joldić danas postaje simbol. Ne onoga što je učinio, već onoga protiv čega je ustao. Njegovo ime danas izgovaraju oni koji odbijaju da ćute pred zlom. Oni koji ne žele da ulica postane pozornica za provokacije i podsjećanja na stradanja.
Pravda za Ajdina Joldića nije samo borba za jednog mladića – to je borba za dostojanstvo, za granicu između prihvatljivog i neprihvatljivog, za jasnu poruku da fašizam nema mjesta među nama.
data-nosnippet>