Vjerovali ili ne, više će vam neprijatelj pomoći u životu nego prijatelj. Jer neprijatelj je taj koji nam želi loše a mi njemu u inat želimo biti bolji – oni su naši pravi pokretači.
Mi ne volimo protivnike da slušamo uopšte. A to ste znali odavno: Od neprijatelja učimo, a ne od prijatelja. Pa ko ti je prijatelj? Prijatelj ti je onaj koji ti kaže, NASAMO: “Šta ti je bilo juče da si ono rekao? Šta ti je bilo da si ono uradio?”
Ovaj prijatelj drugi malo razmisli, pa kaže: “U pravu si, dragi moj. Hvala ti beskrajno.” A ako je samo bio lažni prijatelj, reći će: “I ti meni to da kažeš! Ti više nisi od danas moj prijatelj.” Eto vam test za prijateljstvo. Čujte od prijatelja, ako se usudio da vam kaže.
![](https://www.fazon.info/wp-content/uploads/2021/11/pexels-centre-for-ageing-better-7850133-1-1.jpg)
Boji se prijatelj da vam kaže istinu neku u oči. Boji se da će izgubiti prijatelja. Pa onda ćemo od neprijatelja čuti neku istinu o sebi. Naravno, jednim delom, jer i oni preteruju. Razume se. Izniman čovjek svakako je bio i Vladeta Jerotić.
Bio je liječnik, psihijatar, književnik, akademik. Sebe je rado nazivao kršćanskim antropologom. Sjećam se tema obaju izlaganja Vladete Jerotića. Jedno je bilo o Jungovoj psihologiji, a drugome je bio naslov: ”Kriza kao šansa za obraćenje“.
Što pamtim s tih predavanja i zašto sam nakon njih Vladetu Jerotića ubrajala među autoritete koji su sudjelovali u oblikovanju mojega sazrijevanja? Ne zbog sadržaja predavanja, premda je on bio bogat, argumentirano, eklektički i zanimljivo koncipiran.
![](https://www.fazon.info/wp-content/uploads/2021/11/pexels-marcus-aurelius-6787955-1-1.jpg)
Ne zbog posebnog interesa za psihologiju ili psihoanalizu, premda je dr. Jerotić govorio tako jednostavnim, živim stilom da je mogao privući pozornost i neobrazovanoga slušatelja. Ostavio je na mene dojam zbog toga što je njegovo predavanje bilo, zapravo, svjedočanstvo.
Svjedočanstvo da je moguć život za kakvim sam sama tragala: život u kojem će obrazovanje i vjera biti u međusobnom skladu (govorio je o dodirnim točkama dvaju koncepata:
Jungove individuacije i ljudskog obožanstvenja), u kojem će se podudarati ono što se govori s onim što se misli i živi (to je zračilo iz Jerotićeve pojave i načina na koji su njegove riječi odjekivale ne samo u razumu, nego i u srcu).
Izvor: odmorimozak.com
Credit featured image: Image by Freepik