Održana je još jedna komemorativna sjednica Skupštine opštine Srebrenica, ponovo bez prisustva bošnjačkih odbornika i bez izgovaranja riječi “genocid”. Kao i prethodnih godina, sjednica je predstavljena kao odavanje počasti “svim nevinim žrtvama posljednjeg rata”, što zapravo predstavlja pokušaj izjednačavanja žrtava genocida i njihovih egzekutora.
Upravo zbog takvog narativa, predstavnici Bošnjaka dosljedno bojkotuju ovu sjednicu, odbijajući učestvovati u događaju koji relativizuje zločin koji je 1995. godine u Srebrenici počinjen nad bošnjačkim stanovništvom i koji je međunarodnopravno okarakterisan kao genocid. Ni ove godine odbornici SO Srebrenica nisu ni jednom riječju priznali činjenicu da je u Srebrenici počinjen genocid, već se i dalje u pojedinim medijima u entitetu RS zločin pokušava prikazati kao neuspjeli vojni proboj 28. divizije Armije RBiH, čime se ubijanje nenaoružanih civila, uključujući djecu i starce, nastoji predstaviti kao borbena dejstva.
Dodatno, odbornici nisu osudili ni tradiciju puštanja četničkih pjesama svake godine 11. jula, koje dolaze iz manastira Karno, niti su reagovali na brojne prijetnje i napade koje trpe bošnjački povratnici. Umjesto toga, javnosti su upućene slatkorječive izjave o “inkluzivnosti” i “miru”, koje ostaju prazne u nedostatku konkretnog priznanja zločina i odgovornosti.
Gradonačelnik Miloš Vučić izrazio je žaljenje zbog izostanka punog sastava skupštine i govorio o potrebi mira i dijaloga, ističući da “mir nema alternativu”, dok je šef odborničkog kluba SNSD-a Nemanja Zekić izjavio da “nije teža suza muslimanske majke od srpske”, relativizujući bol žrtava genocida. Sličnu poruku poslao je i potpredsjednik SO Radomir Pavlović, koji je govorio o potrebi dogovora i pomirenja, izjednačavajući sve majke u njihovoj boli. Međutim, ove izjave ostaju bez stvarne težine sve dok se sistematski izbjegava suočavanje s istinom, dok se ne priznaju presude međunarodnih sudova i dok se ne osudi zločin genocida počinjen u Srebrenici. Bez istine, nema ni pomirenja.
