Nakon što je sutkinja Suda BiH Sena Uzunović podnijela krivičnu prijavu protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, zbog navodnog lažnog prijavljivanja i tvrdnji da je njen rođak od njega tražio novac u zamjenu za oslobađajuću presudu – Dodik ne odustaje od svojih navoda.
Gostujući u emisiji Telering na RTRS-u, Dodik je izjavio da su prema njemu dolazili “ljudi bliski sutkinji Uzunović” i da su mu navodno nudili “usluge” u zamjenu za, kako tvrdi, povoljnu sudsku odluku. “Sena Uzunović glumi nezavisnost, a nije”
– Od nje se nije tražilo ništa osim da poštuje Ustav i zakon, ali je to odbila. Time je, po mom mišljenju, oskrnavila ustavni poredak – rekao je Dodik, dodajući da sutkinja sada navodno “hoda po Sarajevu i govori kako je bila pod pritiskom”.
Dodik je u emisiji iznio niz neprovjerenih i teško dokazivih tvrdnji, uključujući i to da će cijeli slučaj “biti zanimljiv za javnost”, te govorio o “šiframa”, “benefitima za rođake” i “zahtjevima njenog sina”.
Naveo je i da je “po riječima koje koristi” moguće prepoznati kada neko daje signal, pa je tako posebno istakao razliku između izraza odvjetnik i advokat.
– Ako Sena Uzunović želi ići do kraja, neka ide. Ja sam spreman. Moj cilj je zaštita prava, bez obzira na sve – zaključio je Dodik, tvrdeći da se protiv njega vodi politički proces.
“Instrument Marfijeve politike”
U završnici razgovora, Dodik je ustvrdio da je sutkinja Uzunović “instrument Marfijeve politike” – aludirajući na bivšeg visokog predstavnika u BiH Paddyja Ashdowna, čije se ime često koristi u retorici predstavnika entitetskih vlasti kad žele ukazati na navodnu stranu intervenciju u domaće pravosuđe.
Također je najavio da će, kako kaže, “čitav slučaj završiti pred Međunarodnim evropskim sudom za pravdu”, iako takva institucija formalno ne postoji pod tim nazivom.
Šta slijedi?
Podsjećamo, sutkinja Sena Uzunović ranije je potvrdila da je podnijela krivičnu prijavu zbog lažnog prijavljivanja i narušavanja njenog profesionalnog integriteta, a Tužilaštvo BiH već je zaprimilo predmet.
Cijeli slučaj bacio je novo svjetlo na odnos između pravosuđa i političkih struktura u Bosni i Hercegovini, te dodatno zaoštrio javni diskurs o nezavisnosti sudske vlasti.
