data-nosnippet>
Pitanje penzija u Bosni i Hercegovini ponovo je izbilo u prvi plan, jer sve veći broj starijih građana jedva uspijeva pokriti osnovne životne troškove. Iza zatvorenih vrata, ali i kroz javne poruke, penzioneri sve glasnije ukazuju na nepravde u sistemu koji ih je, prema njihovim riječima, ostavio na margini nakon decenija rada i uplaćivanja doprinosa.
Na posljednjem sastanku Saveza udruženja penzionera Federacije BiH razgovaralo se o problemima koji direktno utiču na kvalitet života ljudi treće dobi. U fokusu su bili rast cijena, inflacija i dugoročna održivost penzionog sistema. Iako su protestne aktivnosti bile planirane ranije, donesena je odluka da se privremeno odgode, uz jasnu poruku da nezadovoljstvo nije nestalo, već da se strpljenje ozbiljno troši.
Posebnu zabrinutost izazvalo je odbijanje prijedloga zakonskih izmjena koje su imale za cilj smanjenje nejednakosti među penzionerima. Jedna od ideja bila je da se osobama s kraćim radnim stažom osigura minimalna penzija u odnosu na prosjek, čime bi se uvela jasnija razlika između onih koji su radili dvadeset i onih koji su radili četrdeset godina. Kako taj prijedlog nije prihvaćen, među penzionerima se dodatno učvrstio osjećaj da se njihov doprinos godinama potcjenjuje.
U praksi to znači da se briše granica između dugogodišnjeg rada i minimalnog staža, što mnogi doživljavaju kao duboku nepravdu. Na sastanku je istaknuto da penzija mora odražavati stvarni doprinos, a ne biti rezultat administrativnog izjednačavanja. Predstavnici Saveza poručili su da teret loših odluka ne smije padati na leđa onih koji su cijeli radni vijek uredno izvršavali svoje obaveze prema državi.
Dok se zakoni razmatraju i prepravljaju, svakodnevica penzionera postaje sve teža. Troškovi osnovnih namirnica, lijekova i režija rastu iz mjeseca u mjesec, dok primanja ostaju gotovo ista. Za mnoge starije građane izbor se svodi na tešku dilemu – platiti račune ili kupiti terapiju. Upravo zato naglašavaju da ne traže privilegije, već minimum dostojanstva koji podrazumijeva sigurnost i samostalnost.
Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike najavljene su izmjene koje bi omogućile redovno usklađivanje penzija s rastom plata i životnih troškova tokom godine. Međutim, penzionerska udruženja upozoravaju da vrijeme ističe i da će, ukoliko se konkretni koraci ne preduzmu uskoro, protesti ponovo postati jedini način da se njihov glas čuje.
Ova tema daleko prevazilazi puko pitanje budžeta. Riječ je o odnosu društva prema generacijama koje su gradile sistem u kojem danas svi živimo. Sigurna starost nije luksuz, već osnov socijalne pravde. Stručnjaci podsjećaju da se demografski trendovi ne mogu ignorisati i da je nužan dogovor koji će uključiti institucije, sindikate i poslodavce, kako bi se pronašao održiv model za budućnost.
Poruka penzionera ostaje jasna i jednostavna – traže poštovanje i pravedan tretman. Ne žele milostinju, nego pravo koje su zaradili dugogodišnjim radom. Dok se ne uspostavi sistem koji će to omogućiti, njihova borba neće prestati, jer, kako sami ističu, dostojanstvo nema rok trajanja.
