Iz ugla jedne žene: Da li bi žena trebala ostati u lošem braku samo zarad djece

4548
Foto: Flickr.com. by Paul Keller  is licensed under CC BY 2.0

Zašto žene (i muškarci) ostaju u lošem braku zbog djece? Nedavno sam od prijateljica dobila sliku zaslona iz neke ženske grupe. Raspravljalo se o tome zašto se ne treba rastati i kada za to imate razloga, ali imate zajedničku djecu.

Jedna je žena napisala vrlo uvjerljivu objavu i moram priznati da sam ju nekoliko puta pročitala prije nego što sam donijela konačno mišljenje. Na kraju sam se inspirirala da i ja zagrebem po površini i napišem par riječi baš o toj temi.

Zanimljivo je da je ona svoj stav zaključila izjavom da misli da joj na izneseno ne može nitko proturječiti. No, da vam prepričam. Žena je u braku nakon rođenja bebe doživjela brojne konflikte sa suprugom kojih prije nije imala.

Photo by Yan Krukov from Pexels

Ti ponavljajući uzorci doveli su ju do toga da preispita njihov odnos i nakon dugo vremena oboje su se složili da između njih više nema ljubavi. Unatoč tome, njihovom je djetetu on dobar otac i oni zapravo žive jedan običan, pristojan život. Iako su oboje svjesni da nema ljubavi i još nekih za dobar brak bitnih stvari, ostat će zajedno.

Naime, kako ona kaže, ona misli da je puno bolje da dijete navečer zaspi uz dva roditelja, umjesto jednog. To je samo jedan od primjera koje je navela. U principu, ona i suprug ponašat će se jedno prema drugome kao cimeri, ali i dalje funkcioniraju dovoljno dobro i dobro se odnose prema djetetu.

Ono što me najviše dirnulo bila je sljedeća rečenica: „Možda njeno dijete neće vidjeti mamu i tatu kako se drže za ruke dok navečer gledaju film, ali će ih vidjeti kako ručaju za istim stolom bez povišenih tonova i svađe.“. Svoju odluku „opravdala“ je i time da ona svakako ne planira u životu više izlaziti s nekim ni imati nekoga pa joj nije problem ostati u braku s čovjekom kojeg više ne voli. Kaže, ipak su zajedno napravili nešto divno zbog čega vrijedi pretrpjeti neke stvari, čak i tu da ljubavi više nema.

Photo by Anna Shvets from Pexels

No, je li to zaista tako? Nisam mogla ne zapitati se nakon što sam s prijateljicom komentirala ovu odluku.

Krenimo od odluke da svakako više ne planira izlaziti niti se vezati/udavati. Baš kao i cijeli život, ljubav je nepredvidiva i krije se na čudnim mjestima. Naravno da ćeš, u trenutku razočarenja u jednu mušku osobu, svoje nezadovoljstvo automatski prenijeti na cijeli muški rod. Ipak, kao i u mladosti, kada prođe period ljutnje i boli, iznenadi te nešto ili netko. I na to ne možeš utjecati.

Sjetila sam se jedne osobe s kojom sam davno pričala o tome i koju sam pitala koji je bio smisao razvoda nakon gotovo 30 godina braka? Rekla mi je da se vjerojatno nikad ne bi razvela da nije upoznala drugu osobu. Nije ni pomišljala na razvod. Pomirila se sa sudbinom da je u takvom braku kakvom je i da je tu kasno za novi početak. Ali, onda bum tras zum i život te opali.

Pošalje ti sudbina osobu koja ti pokaže što je zapravo ljubav i kad ju osjetiš i shvatiš da nije ono što si mislila, onda nije problem napraviti taj toliko bolan rez. Jer, realno, svaki je razvod bolan i nije lak. Tako da, prvo što bih rekla ženi iz objave, jest da može ona „ne planirati“ druge ljubavne odnose, ali svi znamo da se to ne planira. Baš suprotno, udari kao grom iz vedra neba i okrene za 360 stupnjeva.

Photo by Tatiana Twinslol from Pexels

Ali, ako ona ne planira dejtati, zašto to pravo i izbor oduzima svome potencijalnome bivšem suprugu? Iako ona navodi da se on složio s tim, za njega također vrijedi isto pravilo o ljubavi kao i za nju. Na kraju krajeva, kako godine budu odmicale, i on će biti usamljeniji. A ako nešto znam o muškarcima, to je činjenica da ne podnose i ne mogu biti sami.

Ovako mi to djeluje samo kao da ga želi grčevito vezati za sebe. Jer, suprotno od ljubavi nije mržnja, nego ravnodušnost. Da ga baš ni malo ne voli, bila bi ravnodušna i po pitanju toga da on danas sutra nađe drugu sreću. Imati zdrav partnerski odnos ne bi trebalo utjecati na ljubav prema djetetu, skrb i sve što s time ide.

Ono što me najviše smetalo, dio je o tome da njezino dijete neće gledati kako se mama i tata ljube, ali neće vidjeti ni da se tuku jer su u odnosu koji je „u redu“. Zovite me nepopravljivom romantičarkom, ali ja od braka želim i to i mislim da to treba svakoj ženi i muškarcu! I poljupci i zagrljaji i male nježnosti! Druga stvar, naš partnerski odnos od golemog je, čak i presudnog utjecaja na osobnost djeteta.

Zar ovo dijete zaslužuje da misli da je izostanak bilo kakve prisnosti, nježnosti normalan i da to tako treba biti? Što kad kod drugih vidi suprotno i pita tatu zašto nikad ne poljubi mamu? Ne mogu se othrvati dojmu da na ovaj način nastaju emocionalni invalidi s kojima sam se puno puta susrela u životu. To su hladne, zatvorene osobe, osobe koje se boje vezanja, intime, koje ne pokazuju lako emocije ni toj osobi ni drugima. I to su osobe u kakve ja osobno ne bih nikad htjela da moja djeca izrastu.

Ali, ako ova gospođa o tome nije razmislila, ja sam slobodna nazvati ju sebičnom jer u ovoj je situaciji ipak mislila na sebe i ono što je za nju bolje. Ili možda i dalje voli svoga supruga, ali ne može naći način da popravi brak? Meni je bilo apsurdno pročitati da će ona svaku večer leći s njim i djetetom jer je dijete tako naviknulo. Da se mene pita, kad nema ljubavi, postelja se ne dijeli, bez obzira na to što je između vas dijete.

Nije mi jasno jedino do kada se ostaje u ovakvome braku. Dočeka li se starost ili kad djeca odu od kuće svatko svojim putem ili više čak ni ne pričaju?

Mnoge su joj žene dale punu podršku u komentarima i rekle da je ispravno odlučila, veličajući njenu žrtvu za obitelj. Ja sam htjela komentirati, no ipak nisam. Sada ću. Kad dvoje supružnika imaju djecu, vrijedi ona “i kada se razvedeš, nisi se nikada zapravo riješio te osobe”. I to je živa istina.

Uz pretpostavku da nema zabranu prilaska i da ste se s tom osobom razišli kao kulturni, civilizirani ljudi koji će i dalje ostati u korektnom odnosu zbog djece, odnosno da ćete se i dalje viđati. Na rođendanima. Krizmama. Svadbama. Vikendima. Blagdanima. I dalje ćete se čuti, pričati, razgovarati o djetetovim potrebama i problemima. Možda ćete promijeniti adrese, vratiti prezime, ali uz zajedničku djecu razvod nikada nije potpun kao onaj kad djece nema.

Mada znam jako puno primjera „ostali smo zajedno zbog djece“ parova, gotovo je uvijek tu bilo toliko drugih stvari, da sam uvjerena da je to prije svega bio izgovor, a ne žrtvovanje. Ili su ih vezale financije, ili su postojale još neke emocije zbog kojih se jedna strana bojala da će druga krenuti dalje, ili su jednostavno bili svjesni ovoga što sam iznad navela.

Svako dijete zaslužuje dva sretna roditelja – emocionalno i fizički
U većini je slučajeva ostajanje u lošem braku zbog djece samo izgovor. Svako dijete zaslužuje dva sretna roditelja. Emocionalno i fizički. Svaki roditelj zaslužuje biti poštovan, ispunjen i voljen. Imati partnersku ljubav, pokraj ljubavi od djece i za djecu. I svako dijete iz tog braka zaslužuje život uz lijepe primjere. Svaki je roditelj svojim postupcima odgovaran. Ne vrijedi bez razloga poznata misao da je „najbolji primjer koji muškarac može dati djetetu taj da voli njegovu majku“.

U svakom tom primjeru ima i malo žrtvovanja. Nažalost, žene se znaju uvjeriti da će razvod biti veća trauma djeci pa žrtvuju sebe i svoje emotivne potrebe. Jer ljubav majke nemjerljiva je svim jedinicima ovoga svijeta i niti jedan partnerski odnos ne može ju promijeniti. I ja sam se ljutila na svoju majku kada je „krenula dalje“, sebično misleći da mene više ne voli. A sada vidim da se još više volimo, sada ju razumijem i sada sam sretnija jer je ona ispunjena, kakva je oduvijek trebala biti.

Zašto je onda razvod drugi (lošiji) izbor?

Zato što je teško. Teško je reći zbogom osobi s kojom ste mislili ostati do kraja života i maziti se na tom kauču dok listate zajedno albume sa slikama vaših unuka. Teško je kad znaš i kad si svjestan da zaslužuješ bolje, ali se držiš grčevito za ono lijepo što vas je nekad vezalo. Teško je kad na površinu isplivaju nepomirljivi razlozi i kada se do kraja života moraš pitati jesi li to mogla predvidjeti i jesi li krivo izabrala. Teško je kad znaš da je dugoročno za sve vas najbolje da presječeš.

Napraviš rez, skineš flaster. Teško je jer to boli još jače. Ali prođe. To je kratka bol. Teško je kad moraš smisliti što ćeš reći djetetu zašto niste uspjeli. Ali naći ćeš te riječi. Dokle god u vama ima ljubavi za to dijete, ono će imati razumijevanja za vas. Teško je i većina žena ne zna naći način, što nikako nije za osudu. Ipak, mi smo malo drugačije satkane i u većini nas do samog kraja tinja neki plamen nade da će se nešto promijeniti.

Najčešće se ne promijeni. Teško je, da ne kažem nemoguće, promijeniti izgrađene odrasle osobe, a samim time i njihov odnos. Djetetu možete promijeniti puno toga ako odlučite ispravno. I ne, ja nisam zagovornik razvoda pod svaku cijenu. Sasvim suprotno, ja sam uvijek za to da se razgovorom mogu probati naći rješenja. Ali ja jesam zagovornik ženine sreće. Partnerske. Ljubavne i emotivne. Jer i ona je nečije dijete i ona to zaslužuje. Pogotovo žena koja je iz te velike nesebične ljubavi rodila dijete. A ono će biti sretno dok je god mama (i tata) sretna. Zajedno ili odvojeno.

“Danas su moji roditelji najljepši mogući primjer kako treba izgledati razvod civiliziranih ljudi kad imaju dijete.”

Ako je vaš brak loš i ako ne vidite budućnost dalje, nemojte tražiti izgovore u djeci. Oni će vam kasnije spočitnuti da bi im bilo lakše da je bilo suprotno. Baš kao što volim reći za svog tatu, dok je bio najbolji mogući otac na svijetu, istovremeno je bio loš suprug. Ni ja nisam gledala agresiju i nasilje, dapače, dugo sam živjela u mjehuriću da baš tako treba biti i da se oni super slažu.

Sada kad vrtim film, ljubavi je bilo, samo se gasila. Danas su moji roditelji najljepši mogući primjer kako treba izgledati razvod civiliziranih ljudi kad imaju dijete. Danas su primjer kako je lijepo ostati prijatelj s osobom s kojom si tolike godine dijelio krov nad glavom. Mogli su ranije, zaslužili su drugu sreću. Odbolovala bih ja to, prije ili poslije. Možda sam bila velika i odrasla kad se to dogodilo, ali zapeklo je. Danas više ne peče, danas imam sve dijelove puzzli i stvari su mi potpuno jasne. A bonus je što sam dobila jednu osobu u životu više koja me voli.

Zato žene… kad duboko u sebi znate što morate učiniti, ali vam je teško, sjetite se da je baš svaki razvod težak, ali ponekad je on najbolje rješenje. Za sve.

Izvor: zenskirecenziraj.com

Credit featured image: Flickr.com. by Paul Keller  is licensed under CC BY 2.0 – Photo is edited, cropped and resized.

Napišite vaš komentar